O Kupresu :: Kupres portal

O Kupresu

Bogata povijest kao jamstvo za uspješnu budućnost

Geografski položaj i porijeklo imena „Kupres“:

Kupres leži na ivici istoimene kraške visoravni, koja se pruža od sjeverozapada prema jugoistoku, dugačka 24 km, široka 10 km te s površinom od 93 km2. Ovu visoravan često nazivamo Kupreškim poljem, a leži istočno od Livanjskog i Glamočkog i sjeverno od Duvanjskog polja te je ujedno najistočnije od svih bosanskohercegovačkih kraških polja. Kada govorimo o Kupresu, moramo naglasiti i to da osim velikog Kupreškog polja, uz Kupres vežemo i dva manja polja. To su Ravanjsko i Vukovsko polje. Samo porijeklo naziva Kupresa niti dan danas nismo u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi. Pouzdano se zna da sama riječ „kupres“ nije slavenskog porijekla, pa su neki mislili da je to ime starije od dolaska Slavena na ove prostore. Neki naziv Kupresa vežu uz latinski naziv za bakar (cuprum, lat. bakar), jer smatraju da su Rimljani imali svoje rudokope bakra i željeza na području današnjeg naselja Mračaj. Također, neki smatraju da porijeklo imena Kupresa dolazi od latinskog naziva za čempres (cypressus, lat. čempres). Međutim, pošto je Kupres maćehinski nadaren od majke prirode s ovim bogatstvima, vjerojatnije je da naziv „kupres“ dolazi iz neke druge riječi. Dr. Smodlaka, u svome radu o Kupresu, dovodi u vezu boravak vlaških srednjovjekovnih pastira na ovim prostorima s nazivom „kupres“. Kao potvrdu svojoj tezi donosi i činjenicu da su imena okolnih naselja i planina jako slična s današnjim prezimenima iz krajeva odakle su pastiri dolazili.

Kupreška naselja:

Kada govorimo o Kupresu, ne smijemo zaboraviti kupreška naselja. Kupres broji približno četrdeset naselja, a svako od tih naselja krije mnoge tajne iz prošlosti. Ovo je abecedni popis kupreških naselja preuzet iz knjige fra Miroslava Džaje i Krunoslava Draganovića Sa Kupreške Visoravni. Alajbegov Odžak, Bajramovci, Begovo Selo, Bili Potok, Blagaj, Botun, Brda, Goravci, Juriči, Koprivnica, Kukavice, Kupres (grad), Kute, Malovani (Gornji i Donji), Mlakva, Mračaj, Mrđebare, Mrđenovci, Novo Selo (kod Blagaja), Olovo, Osmanlije, Otinovci, Poganac, Rastičevo, Ravno (Gornje i Donje), Rilić, Stražbenica, Suhova, Šapčenica, Šemanovci, Vrila, Vukovsko (Gornje i Donje), Zanogline, Zlosela i Zvirnjača. Naravno, Kupreška visoravan kao veliki prostor bogata je različitim kulturnim i etničkim elementima. Tako danas na području Kupresa žive tri naroda: Hrvati, Srbi i Bošnjaci. Premda je nekad davno etnička slika u ovim selima izgledala drugačije, danas su to uglavnom naselja gdje pripadnici samo jednog naroda. Izuzetak su samo sela Goravci gdje zajedno žive Hrvati i Bošnjaci, te Ravno gdje dobro i zlo dijele Bošnjaci i Srbi.

Kupres – od najstarijih vremena do danas:

Baš kao i svugdje u svijetu, tako i na Kupresu prvi tragovi ljudskog postojanja sežu iz novijeg kamenog doba. Premda ne znamo točno iz kojeg perioda sežu ovi tragovi, zna se da su ovi prostori bili nastanjeni našim precima i prije 5000 godina. I dan danas su vidljivi ostaci nekadašnjih gradina duž cijele Kupreške visoravni, a veći dio tih gradina smješten je uz rubove polja te na važnijim strateškim lokacijama poput putova. Najznačajniji primjeri pretpovijesnih gradina kula na Pogancu, gradina iznad Ravnog, gradina iznad Vrila te Ravanjska vrata. U razdoblju nakon neolita, kada su ljudi počeli intenzivnije iskorištavati kovine, pa sve do prevlasti Rima nad ovim prostorima, drži se da su na području Kupreške visoravni obitavali Iliri i Kelti. Na njih danas najviše podsjećaju imena pojedinih naselja na Kupreškoj visoravni poput Šemenovaca (Sem, kelt. voda). Međutim, premda napredni obrtnici, Kelti i Iliri praktički nestaju s ovih prostora s dolaskom Rimljana.

Rimljani ovim prostorima ovladavaju još 28. godine pr. Kr. i njihova vlast traje sve do pada Carstva 476. godine. Dugotrajna vladavina Rimljana ovim prostorima nije mogla ostati bez vidljivih tragova. Rimljani, kao tada najrazvijenija civilizacija, postavili su temelje civilizacije na ovim prostorima. Prvi su izgradili ceste i uspostavili administrativni red. Plinije Stariji bilježi da su krajevi oko Livna, Duvna, Kupresa i Glamoča spadali na Solinsku oblast, Conventus Salonitanus. Kupreška visoravan je u to doba obilovala šumom i stokom te je stoga opskrbljivala mnogobrojnu rimsku vojsku. Rimljani na ove prostore prvi donose i novčani način plaćanja, a novac se zvao pecus – stoka, jer se stoka smatrala znakom blagostanja. Zbog problema s pljačkašima, Rimljani su bili primorani uz svoje ceste koje su iz Salone, preko Kupresa prodirale u unutrašnjost današnje Bosne, postaviti stražarske kule čije ostatke i dan danas pronalazimo na raznim lokalitetima širom Kupreške visoravni. Rimljani se na ovim prostorima zadržavaju sve do petog stoljeća kad ujedno i grade veliku ranokršćansku baziliku čije ostatke danas možemo vidjeti u Otinovcima i na čijim su temeljima podignute još tri crkve.

Povijest nam govori da su Hrvati ove prostore naselili u sedmom stoljeću, a cijelu kronologiju o događajima na ovim prostorima doznajemo od Konstantina Porfirogeneta. On bilježi da je nakon krunidbe prvog hrvatskog kralja, Tomislava, ovaj kraj pripadao starohrvatskoj župi Hlivno. Cijeli ovaj prostor smatrao se za jednu veliku visoravan te se tako i dijelio na Vrhovine, Livanjske i Duvanjske. Također, iz tog doba dolazi nam i naziv Tropolje, (ovim se nazivom objedinjava prostor Livnjskog, Glamočkog i Duvanjskog polja), a ranije korišteni naziv Vrhovine se odnosio samo na Kupres. Iz ovih vremena svakako moramo spomenuti preostale materijalne tragove bogate povijesti stanovnika ovog kraja. Među njima svakako jedno od najznačajnijih mjesta zauzimaju brojne nekropole stećaka iz vremena bogumila i ranih kršćana s kupreških krajeva. Najznačajnije nekropole na Kupreškoj visoravni su svakako Ravanjska vrata, Čajuša, Japage te brojne druge nekropole. Zajednička povezanost svih nekropola je ta da su one smještene uz prometnice te su kao takve predstavljale važnu kariku društvenog života toga vremena.

Iz vremena stare bosanske države seže nam i prvi spomen imena „Kupres“. Ime Kupres, kao i naziv za cijeli ovaj kraj prvi put se spominje u darovnici posljednjega bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, izdanoj na Bobovcu 18. rujna 1461. godine. U darovnici kralj Stjepan Tomašević svome stricu Radivoju poklanja Prosik na Kupresu. Ovo je prvi slučaj u povijesti da se negdje upotrebljava ovaj naziv za naše krajeve. Premda danas na Kupreškoj visoravni ne postoji naselje koje se naziva Prosik, vjeruje se da je to srednjovjekovno naselje bilo smješteno u blizini današnjeg Blagaja.

Dolazak Turaka na ove prostore izravno je pogodio i kupreški kraj. Turci u Kupres prvi put dolaze 1414., na poziv vojvode Hrvoja kao njegovi saveznici u borbi protiv ugarskog kralja Sigismunda. Međutim, 1463. godine Turci osvajaju Jajce i pogubljuju kralja, a samim time i Kupres pada pod njihovu upravu, međutim, ne za dugo. Već krajem te iste godine Stjepan Vukčić-Kosača diže ustanak protiv vezira Mahmud-paše i oslobađa Kupres zajedno s Uskopljem, Ramom i Veselom Stražom. Turci nedugo kasnije opet vraćaju vlast nad Kupresom te ju ne ispuštaju sve do dolaska Austrije. Dolazak Turaka na Kupres donosi niz promjena. Turci sa sobom donose moderniji, feudalni sustav privređivanja, međutim, težina turske čizme se osjetila na drugim primjerima. Kršćanski puk je konstantno maltretiran i zlorabljivan. Uziman je „danak u krvi“, a sva imovina puka je oduzeta i predana u ruke sultanovih namjesnika. Osim svega nabrojanog, zajedno s Turcima dolazi i Islam na ove prostore. Turci su vršili sustavnu i prisilnu islamizaciju stanovništva. Oni koji su odbili prijeći na Islam kažnjavani su na najokrutnije moguće načine, a mnogi su i pogubljeni. Jedini koji su pokušali oduprijeti se turskoj čizmi bili su hajduci. Ovi naši krajevi imaju bogatu hajdučku povijest, a među najpoznatijim hajducima koji su boravili na Kupresu su duvanjski hajduk Mijat Tomić te Ivan Bušić zvani Roša-harambaša. S dolaskom 19. stoljeća slabljenje moći turskog carstva se osjetilo i u Kupresu. Već tada širom Bosne događali su se agrarni ustanci, pa se tako ustajalo i na Kupresu.

Dolazak 1878. godine i održavanje Berlinskog kongresa donosi dugo očekivanu veliku promjenu. Naime, Austrija zaposjeda Bosnu i Hercegovinu i u njoj uspostavlja svoju vlast, a 26. rujna 1878. austrijska vojska ulazi u Kupres. Austrijska vlast donosi niz promjena u svakodnevni život tadašnjih Kuprešaka ali i donosi jedno veliko razočaranje. Narod se novom poretku najviše radovao u nadi da će se ukinuti kmetstvo odnosno riješiti agrarno pitanje. Međutim, Austrija pritisnuta međudržavnim ugovorom s Turskom nije imala ni volje ni mogućnosti da provede agrarnu reformu pa se zbog toga pojavilo ogromno nezadovoljstvo u narodu. Osim ovog problema, Kuprešaci su se sreli s nizom drugih problema. Za vrijeme Turaka im je branjeno da se predstavljaju kao kršćani, a kad je došla Austrija nisu se smjeli predstavljati kao Hrvati. To je izazvalo gorčinu i nezadovoljstvo među stanovništvom pa se na sve moguće načine pokušavalo doskočiti tome problemu. Tako je 1900. godine prva hrvatska zastava stigla u Kuprs. Nju je donio bugojanski trgovac Stipica Subašić u svatovima siromašnog Kuprešaka Ilije Hercega. Sedam godina kasnije otvorila se i prva Hrvatske čitaonica (na žigu: Hrvatska narodna čitaonica u Kupresu). Ona je svečano otvorena 18. veljače 1907.,a koji dan kasnije i počela s radom, naravno u iznajmljenim prostorijama. Zanimljivo je to da zgrada u kojoj je otvorena ova čitaonica i danas postoji. Ona se nalazi u Ulici Kupreške bojne na kućnom broju 25. 1908 godine Austrija anektira Bosnu i Hercegovinu, a koju godinu kasnije izbija i Prvi svjetski rat.

U Prvom svjetskom ratu, silom prilika, veliki dio Kuprešaka se borio na strani Austrije. Mnogi su poginuli i nestali, a Kupres je pretrpio velika razaranja. Krajem 1918. osniva se nova državna tvorevina, Država Slovenaca, Hrvata i Srba, a kasnije i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Od 1918. do 1929. i osnivanja Kraljevine Jugoslavije u Kupresu je malo toga išlo na bolje. Dominantna srpska vlast uporno je favorizirala Srbe nauštrb Hrvata i muslimana, a kao potvrda lošoj općoj društvenoj situaciji iz tog vremena govori i činjenica da su u to doba otvorene samo tri škole. Iz tog vremena datira i nesretni Vidovdanski ustav koji je u svom 95. paragrafu (§ 95 Ustava Kraljevine Jugoslavije) donio odluku kojom se država dijeli na 33 oblasti, a oblasti se dijele na kotare. Tako je Kupres pripao travničkoj oblasti i bugojanskom kotaru. Atentat na Stjepana Radića 20. lipnja 1928. u cijeloj kraljevini donio je dolio je samo ulje na vatru netrpeljivosti između susjeda Hrvata, Srba i drugih. Slična situacija je bila i na Kupreškoj visoravni.

1939. godine započinje Drugi svjetski rat, a Hitlerova Njemačka munjevitom brzinom osvaja Jugoslaviju koja kapitulira 17. travnja 1941. godine. 10. travnja u Zagrebu je proglašena Nezavisna Država Hrvatska koja se odmah priklanja Njemačkoj i Italiji, a u sastavu NDH se našao i Kupres. Kupres, zahvaljujući svom idealnom geostrateškom položaju, odmah postaje jaka utvrda ustaških i domobranskih postrojbi. Već 1941. počinju prve borbe za Kupres u kojima sudjeluju Ustaše i Domobrani na jednoj strani te partizani na drugoj strani. Međutim, kulminacija borbi za Kupres događa se koncem srpnja i početkom kolovoza 1942. te traje sve do konca 1943. kada je Kupres potpuno spaljen, a stanovništvo pobijeno ili protjerano. Koliko su borbe bile žestoke govori i činjenica da je bitka za Kupres bila proučavana u vojnoj Akademiji nekadašnje Jugoslavije, a iz vremena tih borbi datiraju i mnogobrojne narodne pjesme. Jedna od tih pjesama je i ona: Oj Kupreško ravno poljce, što pozoba Crnogorce... Po završetku rata Kupres je ostao spaljen, opljačkan, a narod protjeran. Preživjeli svjedoci tvrde da od niti jedne hrvatske kuće u Kupresu nije ostao niti kamen na kamenu. Kupreške crkve su spaljene, a svećenici prognani. Međutim, nakon 1945. i stvaranja Titove Jugoslavije Kupres se pomalo vraća u život. Kuće se obnavljaju, privreda, premda devastirana do krajnjih granica, ipak se oživljava.

Za vremena trajanja Titove Jugoslavije pa sve do početka Domovinskog rata, Kupres je oživio. Uoči početka Domovinskog rata u Kupresu je radilo nekoliko tvornica, također, radila je vrlo uspješna Šumarija, a izgrađen je i sportsko-rekreacijski centar Adria Ski na Čajuši. Premda opet ugnjetavan, hrvatski puk na Kupresu je preživio. Opet su izgrađene crkve, svećenici se vratili, a narod nastavio živjeti relativno normalnim životom. Ovo relativno kažem iz razloga što je Komunistička partija kontrolirala skoro svaku poru društveno-političkog života. Ta prividna idila traje sve do 90-ih godina 20. stoljeća.

1991. Bosna i Hercegovina, Hrvatska te Slovenija istupaju iz SFRJ te izbija rat. Svoje najkrvavije dane u modernoj povijesti Kupres proživljava u proljeće 1992. kada odmetnuti Srbi potpomognuti s JNA napadaju nenaoružane Hrvate i muslimane te okupiraju Kupres. 10. travanj 1992. ostati će krvavim slovima upisan u knjigu kupreške povijesti kao dan kada je kupreško hrvatsko nacionalno biće ranjeno na najokrutniji mogući način. Opet se povijest ponovila na najokrutniji i najbolniji mogući način. Opet su porušeni domovi, crkve, škole... I što je najgore, poubijani su ljudi. Međutim, zahvaljujući oslobodilačkoj akciji HVO-a pod nazivom "Cincar", Kupres je oslobođen 03. studenog 1994. godine. 1995. godinu uzimamo kao godinu konačnog povratka, ali i kao godinu Daytona. Naime, u Daytonu je potpisan mirovni sporazum koji je označio kraj ratnih strahota u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a ustav donesen tim sporazumom na snazi je i dan danas.

Danas, četrnaest godina od oslobođenja Kupresa, stvari izgledaju mnogo drugačije. Domovi su obnovljeni, crkve ponovno podignute, a narod se vratio. Istina, privreda još uvijek ne funkcionira na najbolji mogući način ali vjerujemo da će uskoro i ti problemi biti riješeni. Kupres je danas postao jedno od najpoželjnijih turističkih središta, a ima jako dobru perspektivu i u drugim privrednim granama poput proizvodnje zdrave hrane, proizvodnje ekološki čiste energije itd. Kako smo vidjeli, naš dragi Kupres zaista ima bogatu prošlost, a ovako bogata povijest može samo biti jamstvo za uspješnu budućnost.

Ivan Gašpar
Kupres, 05. studeni 2008.

Vrijeme

Ivana6